U suradnji:
PONUDA
Politika privatnosti
Home
Medjimurska županija
Krapinsko zagorska
Zagrebačka županija
Virovitičko podravska
Osječko baranjska
Bjelovarsko bilogorska
Sisačko moslavačka
Karlovačka županija
Primorsko goranska
Istarska županija
Ličko senjska
Vukovarsko srijemska
sjeverni Jadran
Dubrovačko neretvanska
Varaždinska županija
srednji Jadran
novosti
linkovi
FAQ
Nacionalni parkovi
toplice
kontakt
prijatelji i partneri
KupoProdaja.com
Cipeletorbe.com
EstetskaKirurgija.net
Valentinovo.net
Podovi.net
Solarni kolektori
Skijališta u Austriji
Interijeri-nekretnine.com
Dom.com.hr
Latex madraci
Reklame
Vinogradarstvo
izrada:
Solarna energija
Oporezivanje ugostitelja PDF Print E-mail

OPOREZIVANJE UGOSTITELJSKE DJELATNOSTI //izvor:wwwnovi-informator.net
S obzirom na široko područje koje obuhvaća ugostiteljstvo i različiti porezni položaj pojedinih vrsta ugostiteljskih usluga, autorica članka s poreznog gledišta razmatra ugostiteljske usluge koje se odnose na pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane; pripremanje i posluživanje pića i napitaka te pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu (catering), dok hotelijerska djelatnost i usluge smještaja u kampovima, domaćinstvima i plovnim objektima nisu obuhvaćeni u tom smislu.

Nada PETROVIĆ, dipl. oec. Zagreb
//izvor:wwwnovi-informator.net

 

1. Uvod

Ugostiteljskom djelatnošću u smislu odredaba Zakona o ugostiteljstvu (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst i 117/03 - u nastavku teksta: Zakon) smatra se pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane; pripremanje i posluživanje pića i napitaka; pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu (npr. u prijevoznim sredstvima, na priredbama i sl.) i opskrba tom hranom (catering), te pružanje usluga smještaja.

Pripremanje i posluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jednostavnih jela, koje pravne i fizičke osobe organiziraju za potrebe svojih djelatnika i članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima prema Zakonu o ugostiteljstvu, ne smatra se ugostiteljskom djelatnošću.

Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i obrtnici, koji ispunjavaju uvjete za obavljanje te djelatnosti. Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati i javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim Zakonom, u svojim poslovnim prostorijama i prostorima mogu obavljati i ugostiteljske obrazovne ustanove te đački i studentski domovi, a pod posebnim uvjetima određene ugostiteljske usluge smiju pružati i građani.

2. Normativno određenje

Djelatnost ugostiteljstva uređena je posebnim strukovnim propisima i podzakonskim aktima i to:

- Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst i 117/03), koji uređuje tko sve može obavljati ugostiteljsku djelatnost, što se ne smatra ugostiteljskom djelatnošću, uređuje predmet i način poslovanja ugostitelja, postupak za utvrđivanje uvjeta za vrstu, kategoriju, posebne standarde i posebnu kvalitetu, ugostiteljske usluge u pokretnom objektu, kampiranje, ugostiteljske usluge građana u domaćinstvu i na plovnom objektu i dr.;

- Pravilnikom o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata (Nar. nov., br. 57/95, 61/95, 101/95, 1/96, 110/96, 24/97, 61/98, 137/98, 19/99., 39/99, 52/99, 43/00, 52/00, 57/00, 63/00, 18/01, 33/01 i 48/02 - vidjeti čl. 79. Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i posebnoj kvaliteti smještajnih objekata iz skupine hoteli - Nar. nov., br. 21/03, 175/03 i 52/04), uređuje se razvrstavanje ugostiteljskih objekata, minimalni uvjeti koje trebaju ispunjavati ugostiteljski objekti, vrste ugostiteljskih objekata, kategorije te kriteriji za utvrđivanje kategorije;

- Posebnim uzancama u ugostiteljstvu (Nar. nov., br. 16/95 i 108/96) koje donosi Hrvatska gospodarska komora, a kojima se uređuju poslovni običaji za poslove ugostiteljskih usluga i dr.;

Osim strukovnih propisa ugostitelji su dužni pridržavati se i drugih propisa koji reguliraju obavljanje poslovne aktivnosti u ugostiteljskoj djelatnosti, prije svega Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 - Odluka USRH i 118/03) ili Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst) te poreznih i računovodstvenih propisa.

3. Uvjeti obavljanja ugostiteljske djelatnosti

Za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanje ugostiteljskih usluga, moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti glede uređenja i opreme objekta, kao i drugi uvjeti propisani Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti i propisima donesenim na temelju tog Zakona, te zdravstveni uvjeti za rad u ugostiteljstvu prema posebnim propisima.

Prije početka obavljanja ugostiteljske djelatnosti, ugostitelj treba pribaviti rješenje nadležnog ureda, odnosno Ministarstva turizma da objekt ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu i kategoriju objekta (čl. 22. Zakona).

Za svaki objekt, ugostitelj mora imati voditelja poslovanja (stručni poslovođa, direktor i sl.) objekta koji je odgovoran za poslovanje tog objekta.

Prema članku 12. Zakona o ugostiteljstvu, propisano je što je ugostitelj sve dužan poduzeti u obavljanju ugostiteljske djelatnosti.

4. Poslovne knjige i evidencije u ugostiteljskoj djelatnosti

4.1. Poslovne knjige prema propisima o oporezivanju dohotka

Ugostitelji koji dohodak ostvaruju obavljanjem samostalne djelatnosti iz članka 15. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 127/00, 150/02, 163/03 i 30/04 - u nastavku teksta: Zakon), neovisno o tome jesu li u sustavu poreza na dodanu vrijednost, utvrđuju dohodak kao razliku poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju. Dohodak se utvrđuje na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija propisanih Zakonom.

Člankom 19. stavak 2. Zakona i člankom 38. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 140/03, 188/03 i 198/03) propisane su sljedeće poslovne knjige:

- Knjiga primitaka i izdataka (obrazac KPI),

- Knjiga prometa (obrazac KP),

- Popis dugotrajne imovine (obrazac DI) i

- Evidenciju o tražbinama i obvezama (obrazac TO).

Knjiga primitaka i izdataka (obrazac KPI) temeljna je knjigovodstvena evidencija, u koju obrtnici upisuju podatke o naplaćenim poslovnim primicima i plaćenim poslovnim izdacima u jednom poreznom razdoblju i to na temelju urednih, točnih i vjerodostojnih isprava. Primici i izdaci od poslovnih događaja evidentiraju se prema načelu blagajne, što znači da se utvrđuju tek nakon primljenih uplata, odnosno obavljenih isplata. Kod plaćanja čekom, primitak nastaje u trenutku primitka čeka, dok kod naplate kreditnom karticom primitak nastaje naplatom na žiro-račun. Isplatom se smatra trenutak kad organizacija za platni promet izvrši primljeni nalog za plaćanje, pri plaćanju čekom u trenutku predaje čeka, dok kod kreditnih kartica izdatak nastaje danom plaćanja sa žiro-računa kartičaru.

Porezni obveznik vodi jednu Knjigu primitaka i izdataka bez obzira na broj poslovnih jedinica.

Kod evidentiranja poslovnih izdataka važno je napomenuti da se poslovnim izdacima mogu priznati samo oni izdaci za koje postoje uredne isprave i koji su izravno vezani uz ostvarivanje primitaka (čl. 18. st. 7. Zakona). Između izdataka i primitaka mora postojati međuovisnost, što znači da se učinjeni izdatak treba odraziti na ostvarenje (povećanje) tekućih ili budućih primitaka.

U Knjigu prometa se na kraju radnog dana, a najkasnije prije početka idućeg radnog dana, upisuju primici naplaćeni u gotovom novcu ili čekovima.

Ako podatke o dnevnom gotovinskom prometu osiguravaju u Knjizi primitaka i izdataka ili u evidencijama propisanim drugim zakonima i pod uvjetom da se te evidencije vode na mjestu gdje se gotovinski promet ostvaruje sukladno članku 40. Pravilnika o porezu na dohodak, porezni obveznici nisu obvezni voditi Knjigu prometa.

Knjigu prometa nisu obavezni voditi ni ugostitelji - obrtnici koji nisu obveznici poreza na dodanu vrijednost, uz uvjet da djelatnost ne obavljaju u više poslovnih jedinica, a podatke u KPI unose na kraju radnog dana, a najkasnije prije početka idućeg radnog dana.

Popis dugotrajne imovine ustrojava se prilikom stjecanja obrta, a vodi se neprekidno tijekom obavljanja djelatnosti. U Popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako je njihova nabavna cijena viša od 1.000,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godinu dana. Izdaci za dugotrajnu imovinu ne utvrđuju se prema načelu blagajne, već se ti izdaci raspoređuju kroz vijek trajanja dugotrajne imovine kao otpis (amortizacija), obračunana sukladno Pravilniku o amortizaciji prema propisanim stopama, i to od prvog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u uporabu.

Porezno se priznaju i izdaci po osnovi jednokratnog ili ubrzanog djelomičnog otpisa opreme i poslovnih objekata nabavljenih (stavljenih u uporabu) u istom poreznom razdoblju u kojem se otpisuju, što znači da se u godišnjoj poreznoj prijavi mogu iskazati potpuni ili samo djelomični izdaci za opremu ili poslovne prostore koji su nabavljeni i plaćeni u istoj godini za koju se podnosi godišnja porezna prijava.

Evidencija o tražbinama i obvezama - fizičke osobe koje su u sustavu poreza na dodanu vrijednost nisu obvezne voditi evidenciju o tražbinama i obvezama oblika i sadržaja propisanog odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dohodak, ako u knjigama izlaznih i ulaznih računa (knjige I-RA i U-RA prema propisima o PDV-u) kronološki vode sve izdane, odnosno sve primljene račune, neovisno o datumu njihove naplate, odnosno plaćanja.

Međutim, evidenciju o tražbinama i obvezama trebaju voditi ako knjige izlaznih i ulaznih računa, prema propisima o oporezivanju dodane vrijednosti, vode prema načelu blagajne, tj. prema naplaćenim, odnosno plaćenim računima.

4.2. Poslovne knjige prema propisima o oporezivanju dobiti i računovodstvenim propisima

Ugostiteljska trgovačka društva kao i ugostitelji koji na temelju članka 2. stavak 5. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 127/00 i 163/03) prema vlastitom izboru postanu obveznici poreza na dobit dužni su voditi sljedeće poslovne knjige:

- dnevnik,

- glavnu knjigu i

- pomoćne knjige

te utvrđivati računovodstvenu i poreznu bilancu prema Zakonu o računovodstvu (Nar. nov., br. 90/92).

Prema odredbi članka 7. stavak 6. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 90/92 i 47/03 - vidjeti čl. 18. Zakona o registru financijskih izvještaja) i pomoćne knjige u kojima se evidentira imovina materijalnog oblika, što kod ugostitelja čini značajnu stavku, iskazuju se u naturalnim i vrijednosnim veličinama.

4.3. Poslovne knjige prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost

Ugostitelji obrtnici i trgovačka društva koji su u sustavu poreza na dodanu vrijednost, prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., od br. 47/95 do br. 82/04 - u nastavku teksta: Zakon o PDV-u) dužni su voditi:

- Knjigu ulaznih računa - Obrazac U-RA,

- Knjigu izlaznih računa - Obrazac I-RA,

i to zasebno za redovite isporuke, vlastitu potrošnju i predujmove.

Ugostitelji koji nisu u sustavu PDV-a ne trebaju voditi knjige U-RA i I-RA, već Evidenciju o obvezama i tražbinama koja sukladno članku 38. stavak 4. Pravilnika o porezu na dohodak sadržava podatke o svim ispostavljenim i primljenim računima, osim onih naplaćenih i plaćenih na način koji ima obilježja gotovinskog plaćanja.

Obveznici plaćanja poreza na dodanu vrijednost i pravne i fizičke osobe dužne su u knjizi primljenih (ulaznih) i izdanih (izlaznih) računa i u svojem knjigovodstvu osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost propisane člankom 23. Zakona o PDV-u.

4.4. Poslovne knjige prema ostalim propisima

Osim poslovnih knjiga i evidencija čija obveza vođenja proizlazi iz poreznih propisa, ugostitelji koji su uz ugostiteljsku djelatnost registrirani i za trgovinu na malo i koji u ugostiteljskom objektu obavljaju i maloprodaju (cigarete, sladoled i sl. trgovačku robu) dužni su voditi i Knjigu popisa - obrazac KP čiju obvezu vođenja propisuje Zakon o trgovini (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst, 96/03 - vidjeti čl. 79. Zakona o devizno poslovanju, 103/03, 170/03 i 55/04 - Odluka USRH) i Pravilnik o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo (Nar. nov., br. 73/02 i 79/02). Knjiga popisa za prodanu trgovačku robu mora biti dnevno ažurna. Prije stavljanja robe u prodaju treba obvezno izraditi kalkulaciju - primku za vlastitu ili tuđu robu (obrasci PKV ili PKT).

Podaci se u Knjigu popisa unose kronološkim redom na temelju vjerodostojnih isprava, pri čemu se kod evidencije zaduženja ispostavlja Primka - zaduženje za vlastitu robu, odnosno Primka zaduženje za tuđu robu ako je u pitanju prodaja robe u komisiji. Knjiga popisa i primke - zaduženja, za vrijeme radnog vremena moraju se nalaziti na prodajnom mjestu. Ako se knjiga popisa i primke - zaduženja vode s pomoću računala izvan prodajnog mjesta, poduzetnik je dužan dnevno ispisati podatke koji se vode u računalu i držati ih na prodajnom mjestu.

Osim navedenih evidencija ugostitelji su dužni osigurati i materijalnu evidenciju o nabavi, utrošku i zalihama materijala s naturalnim i vrijednosnim veličinama čiji oblik i sadržaj za ugostitelje obrtnike nije propisan, dok ga ugostiteljska trgovačka društva osiguravaju u pomoćnim knjigama propisanim Zakonom o računovodstvu te u glavnoj knjizi u razredu 3, u sklopu kojeg osiguravaju analitičku evidenciju prema vrstama zaliha. Tom evidencijom omogućava se praćenje međuovisnosti između izdataka i primitaka kroz normative utroška materijala, energije, rada i drugih proizvodnih čimbenika što proizlazi iz članka 25. stavak 7. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., od br. 60/96 do br. 55/04 - u nastavku teksta: Pravilnik o PDV-u). U praksi i ugostitelji obrtnici osiguravaju te podatke na karticama materijalnog knjigovodstva ili sličnim evidencijama slobodno kreiranog sadržaja, a vrlo često i na starim KRM karticama.

Na kraju obračunskog razdoblja treba provesti razduženje na karticama, odnosno drugoj evidenciji o nabavi i utrošku materijala. Razduženje se obavlja (dnevno, tjedno, mjesečno) na temelju normativa utroška i količine prodanih dobara (obroka, napitaka i sl.) u obračunskom razdoblju, a obuhvaća izdane račune, gotovinski promet i račune za vlastitu potrošnju.

U ugostiteljskoj praksi prisutan je i obrazac Promet i zaključno stanje popularno nazvan »Knjiga šanka« koji, iako zakonom nije propisan, rado koriste ugostitelji i pravne i fizičke osobe zato što osigurava vrlo jednostavno dnevno praćenje stanja dobara u svakom ugostiteljskom objektu, te podatke o ostvarenom prometu prema vrstama i to:

- za piće koje podliježe općinskom porezu na potrošnju (posebno se utvrđuju podaci o prodanom vinu, žestokom alkoholnom piću, pivu, te bezalkoholnom piću),

- za ostalu prodaju u ugostiteljstvu (hrana, kava, sokovi i dr.).

5. Normativi u ugostiteljstvu

Prema odredbama članka 12. Zakona o ugostiteljstvu, ugostitelj je dužan utvrditi normative o utrošku namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka, pružiti usluge u količinama i kakvoći, sukladno normativima, te na zahtjev normativ predočiti gostu. Utvrđeni normativi mogu se primjenjivati sljedećeg radnog dana od dana ovjere od strane Državnog inspektorata.

Da bi se osigurala ugostiteljska usluga prema utvrđenim normativima, pravna i fizička osoba, koja obavlja ugostiteljsku djelatnost, obvezna je koristiti ugostiteljsko posuđe koje odgovara uvjetima propisanim Zakonom o mjeriteljstvu (Nar. nov., br. 163/03 i 194/03). Ugostitelji moraju koristiti ispravna mjerila na način kojim se osigurava potrebna točnost mjerenja. Ugostiteljske posude koje se koriste u ugostiteljskim objektima radi mjerenja obujma, podliježu obvezi prvog ovjeravanja. Kod točenja napitaka koji se naplaćuju mora se koristiti ugostiteljsko posuđe s mjernom crtom i oznakom za litru. Mjerilo kojem je isteklo ovjereno razdoblje ne smije se staviti u uporabu.

Ugostitelj koji ne utvrdi normative o utrošku namirnica, pića i napitaka za pojedine usluge prehrane, pića i napitaka ili ne pruži usluge u količinama i kvaliteti sukladno normativima, bit će kažnjen novčanom kaznom za prekršaj, u visini od 3.500,00 do 25.000,00 kuna.

Normativ se utvrđuje za svaku vrstu pića, napitaka i jela koja se nude u ugostiteljskom objektu, a sastoji se od popisa namirnica i količina izraženih u jedinicama mjere potrebnih za izradu tih pića, napitaka ili jela. Za ilustraciju utvrđivanja normativa u ugostiteljskoj djelatnosti, u nastavku dajemo konkretan primjer.

Primjer normativa za:

Kava:                          6,25 g kave i 7 g šećera (1 kg mljevene kave = 160 kava)

Chappuccino:            6,25 g kave; 7g šećera; 0,05 l mlijeka; 0,1 l mliječne pjene

Pohana piletina:             200 g pilećeg filea; 0,05 kg pohina; ulje 0,03 l

Normativ namirnica služi kao podloga za izračun prodajnih cijena i ugostitelj, u pravilu, treba imati toliko normativa koliko ima i proizvoda. Pri izračunu prodajne cijene polazi se od normativa utroška namirnica za koje se izračunava prodajna cijena. Pritom količine dobara navedene u normativu treba pomnožiti s nabavnim cijenama sirovine i materijala (cijene dobavljača) na što se dodaje ugostiteljska marža te obračunava PDV i porez na potrošnju ako je propisan.

Primjer izračuna prodajne cijene kave:

Kava mljevena             1 kg = 52,00 kn

Vrećica - šećer            160*0,10 kn = 16,00 kn

Nabavna cijena  68,00 kn

Marža             718.89 kn

Prodajna cijena            786,89 kn

PDV            173,11 kn

Prodajna cijena s PDV-om 960,00 kn (960/160 = 6,00 kn jedinična cijena)

Primjer izračuna prodajne cijene vina:

Kutjevačka graševina            0,7 l

Nabavna cijena  16,00 kn

Marža 40,00 kn

Prodajna cijena  56,00 kn

PDV 22%            12,32 kn

Porez na potrošnju 3%            1,68 kn

Prodajna cijena s PDV-om       70,00 kn

Na temelju normativa obavlja se i razduživanje u evidenciji o nabavi i utrošku dobara pa bi, u navedenom primjeru za prodanih 250 kava u razdoblju od 1. do 31. 3., ugostitelj u evidenciji nabave i utroška kave trebao razdužiti ukupno 1,56 kg kave (250 x 6,25 g) nabavne vrijednosti 81,12 kn i 250 vrećica šećera ukupne nabavne vrijednosti 25,00 kn.

6. Gotovinske isplate za nabavu dobara i usluga

Sukladno članku 3. Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem (Nar. nov., br. 36/02), poduzetnik može drugom poduzetniku za nabavu proizvoda i usluga platiti u gotovini do iznosa od 5.000,00 kn po jednom računu, neovisno o tome radi li se o gotovinskom ili računu R-1.

Ako na računu u banci ima evidentirane neizvršene obveze za plaćanje, poduzetnik ne može plaćati gotovim novcem (čl. 5. Odluke). To znači da se u slučaju blokade žiro-računa gotovinski utržak mora uplatiti na žiro-račun, te da se iz njega ne mogu izravno plaćati računi ili neke druge isplate.

Kod plaćanja gotovinom porezni obveznici su dužni posebno voditi računa o odredbama članka 47. Zakona o porezu na dohodak i članka 64. Pravilnika o porezu na dohodak, kojima je propisan način naplate primitaka koji se smatraju dohotkom fizičkih osoba, a iz koje proizlazi da pravna osoba ili obrtnik ne može obrtniku plaćati račun u gotovini već isključivo na njegov žiro-račun.

S tim u svezi navodimo mišljenje Ministarstva financija Klasa: 410-01/02-01/822; Ur. broj: 513-07/03-2 od 22. srpnja 2003., u kojem stoji:

»Pravne osobe, a i fizičke osobe koje obavljaju samostalnu poduzetničku djelatnost ili djelatnost koja se oporezuje kao samostalna poduzetnička djelatnost prema članku 15. stavku 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak, ne mogu izvršiti plaćanja u gotovu novcu drugim fizičkim osobama koje obavljaju samostalnu poduzetničku djelatnost ili djelatnost koja se oporezuje kao samostalna djelatnost iz članka 15. stavak 1., 2. i 3. istog Zakona, već isključivo putem računa (žiro) otvorenog kod organizacije ovlaštene za poslove platnog prometa.

Na navedeno ne utječe činjenica da je odredbama članka 3. Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem (»Narodne novine«m broj 36/02) propisana mogućnost plaćanja gotovim novcem između poslovnih subjekata za propisane svrhe, između ostalog i za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu.«

Iz navedenog proizlazi da poduzetnici mogu gotovim novcem plaćati račune samo drugim pravnim osobama i obrtnicima obveznicima poreza na dobit.

Isto tako, poduzetnici mogu, bez ikakvih ograničenja, sukladno članku 64. stavak 9. Pravilnika o porezu na dohodak u gotovini isplatiti građanima naknade za prodane osobne stvari, odnosno imovinu tih građana, koja im nije služila za obavljanje samostalne djelatnosti, odnosno za ostvarivanje dohotka. Ta je odredba izuzetno značajna za poduzetnike koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost jer im omogućava da bez ograničenja iznosa isplaćuju građanima u gotovini za otkup poljoprivrednih proizvoda (rajčica, salata, grah, mrkva, krumpir, jaja i sl.) pod uvjetom da građanin nije obveznik poreza na dohodak od poljoprivrede i šumarstva. Podsjetimo da građani koji se bave poljoprivredom u sklopu svog porodičnog domaćinstva, te po osnovi prodaje navedenih dobara ostvare promet veći od 85.000,00 kuna u tijeku godine sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak, postaju obveznici poreza na dohodak od poljoprivrede i šumarstva kao i obveznici poreza na dodanu vrijednost. Znači, sve dok građanin nema status obveznika poreza na dohodak od poljoprivrede i šumarstva, ugostitelj mu može kupljena poljoprivredna dobra plaćati u gotovini bez ikakvih ograničenja, pri čemu se najčešće koristi otkupni blok. U nastavku dajemo konkretan primjer.

Primjer otkupnog bloka:

Prodavatelj:

Marko Marković

Čepin, Osječka 32

Datum: ________

Kupac:

Ugostiteljski obrt »MM«

Osijek, Vukovarska 32

OTKUPNI BLOK br 21

za otkup poljoprivrednih proizvoda

Red. broj            Naziv proizvoda            Jedinica mjere

Količina            Jedinična cijena            Iznos

1          2            3            4            5            6

1.            Krumpir          kg            10            4,00            40,00

2.         Zelena salata  kg            3            12,00            36,00

3.         Grah            kg            2            20,00            40,00

Ukupno            116,00

Izjavljujem da nisam porezni obveznik prema članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak.

Prodavatelj

_____________

Na otkupni blok ne može se otkupljivati riba i drugi plodovi mora jer, prema mišljenju Ministarstva financija Klasa:410-19/98-01/640 od 31. ožujka 1998. g., fizičke osobe koje se bave malim ili velikim gospodarskim ribolovom, te ulov ribe prodaju građanima, pravnim i fizičkim osobama, obavljaju samostalnu djelatnost i obveznici su poreza na dohodak, pri čemu nije od značenja radi li se o fizičkim osobama - ribarima obveznicima poreza na dodanu vrijednost ili onima koji nisu obveznici tog poreza. U tom slučaju kupac je obvezan plaćanje izvršiti na žiro-račun jer se isplaćena naknada smatra dohotkom.

Ista je situacija i s otkupom vina od građana vlasnika vinograda. Iz mišljenja Ministarstva financija Klasa: 410-01/98-01/256; Ur. broj: 513-07/98-2 od 26. lipnja 1998. g. proizlazi da se proizvodnja vina za svrhe oporezivanja smatra obrtničkom djelatnošću, pa je s tim u skladu porezni obveznik koji se bavi proizvodnjom vina obvezan utvrđivati dohodak kao razliku između ostvarenih primitaka i nastalih izdataka, a na temelju podataka iz poslovnih knjiga. U tom slučaju ugostitelj će od proizvođača vina primiti račun (s PDV-om ili bez PDV-a, ovisno o tome je li u sustavu PDV-a ili ne), a plaćanje je dužan izvršiti na žiro-račun jer se isplaćena naknada smatra dohotkom.

7. Dopuštena visina kala, rastepa, kvara i loma

Sukladno članku 55. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 i 150/02) porezni obveznici, između ostalog, i ugostitelji, dužni su krajem poslovne godine i u slučajevima promjene cijena dobara ili poreznih stopa, ako je to bitno za oporezivanje, te kod statusnih promjena i otvaranja postupka stečaja i likvidacije, popisati imovinu i obveze. Godišnji popis jedna je od važnijih pripremnih radnji za izradu godišnjeg obračuna, a služi usklađivanju podataka iskazanih u poslovnim knjigama sa stvarnim stanjem te utvrđivanje viškova i manjkova. Popis imovine i obveza, te utvrđivanje inventurnih razlika obavlja komisija i o tome sastavlja zapisnik. Porezni tretman manjkova određuju Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dohodak i Zakon o porezu na dobit s pripadajućim pravilnicima.

Manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba, sukladno članku 25. stavak 2. Pravilnika o PDV-u »smatraju se vlastitom potrošnjom poduzetnika i podliježu oporezivanju, osim kala, rastepa kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelovanjem više sile. Manjkovima uslijed više sile u smislu ovog Pravilnika, razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.) ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta.«

Odluku o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara, loma i tehnološkog manjka u ugostiteljstvu (Nar. nov., br. 72/99) kojom se na temelju iskustava struke utvrđuje dopuštena visina manjka koja, prema članku 25. stavak 2. i 3. Pravilnika o PDV-u, ne podliježe oporezivanju, donio je Upravni odbor Hrvatske gospodarske komore 1. srpnja 1999. g., a odnosi se na ugostitelje pravne osobe i obrtnike obveznike poreza na dobit. Pod manjkom u smislu te Odluke razumijevaju se gubici na proizvodima (namirnicama) nastali kao posljedica prirodnih utjecaja ili radnji koje se nužno poduzimaju u rukovanju proizvodima prilikom njihove obrade i skladištenja u ugostiteljstvu, i to: kalo pri fizičkoj obradi proizvoda u kuhinji; pri skladištenju proizvoda (isušenje, isparenje, odmrzavanje i sl. - prirodni kalo) i pri termičkoj obradi proizvoda u kuhinji (kuhanje, pirjanje, prženje i pečenje); rastep u skladištu i kuhinji (rastepanje, iscurenje, topljenje, razlijevanje, i sl.); kvar u skladištu i kuhinji (truljenje, klijanje, užegnuće i sl.)

Kod ugostitelja obrtnika razlike prema inventuri ne smatraju se manjkom i ne podliježu oporezivanju, do količine dobara navedene u Odluci o dopuštenoj visini kala, rastepa, kvara i loma na proizvodima u trgovini i ugostiteljstvu koje je donijela Hrvatska obrtnička komora (Nar. nov., br. 94/98 i 56/99), a utvrđuje se u postocima od količine prodanih dobara u obračunskom razdoblju. Primjena dopuštenih stopa iz Odluke Obrtničke komore, koje ne podliježu oporezivanju PDV-om i ne uvećavaju poreznu osnovicu, moguća je samo onda ako ugostitelj raspolaže podacima o prodanim količinama dobara jer se dopušteni normativ gubitka izražen u postocima primjenjuje na količine dobara koje su prodane u obračunskom razdoblju.

Kod ugostitelja trgovačkih društava i obrtnika utvrđeni manjkovi, kalo, rasip, kvar i lom, iznad visine utvrđene aktom nadležne komore, oporezuje se PDV-om (smatra se vlastitom potrošnjom - čl. 25. st. 2. Pravilnika o PDV-u). Osnovica za prekomjerni manjak sukladno članku 8. stavak 6. Zakona o PDV-u te članku 51. stavak 5. Pravilnika o PDV-u je tržišna cijena pod kojom se smatra cijena nove nabave uvećana za zavisne troškove nabave, što znači da je osnovica za PDV nabavna cijena iz kalkulacije hrane, pića, napitaka i drugih ugostiteljskih dobara. S obzirom na to da se prekomjerni manjak smatra vlastitom potrošnjom tako obračunani PDV na temelju posebnog obračuna - internog računa treba evidentirati u Knjizi I-RA za vlastitu potrošnju.

Manjak dobara zbog neodgovarajuće kvalitete, proteka roka trajanja, kala, rastepa, kvara i loma iznad visine utvrđene Odlukom, odnosno iznad visine utvrđene očevidnikom nadležnog tijela za procjenu štete zbog više sile (elementarnih nepogoda, ratnih razaranja i provalnih krađa), sukladno članku 25. stavak 4. Pravilnika o PDV-u, može se priznati ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni djelatnik Porezne uprave. U svezi s praktičnom primjenom toga članka očitovalo se Ministarstvo financija u mišljenju Klasa: 410-19/00-01/237 od 6. prosinca 2000. g.: »Bitno je naglasiti da se manjak dobara zbog neodgovarajuće kvalitete u skladu s odredbama čl. 25. st. 4. Pravilnika o PDV-u može porezno priznati samo ako su ta dobra uništena i ako je pri utvrđivanju činjeničnog stanja prisutan ovlašteni djelatnik Porezne uprave.

Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja ovlašteni djelatnik Porezne uprave prisustvuje uništenju robe koja je neodgovarajuće kvalitete. Porezni obveznik može, međutim, službeniku Porezne uprave predočiti odgovarajuću dokumentaciju drugih nadležnih tijela (Državnog inspektorata - Tržišne inspekcije, Sanitarne inspekcije, Veterinarske inspekcije ili drugih nadležnih tijela) o tome da je roba neodgovarajuće kvalitete, odnosno da je uništena. U slučajevima kada se iz takve dokumentacije nedvojbeno može utvrditi da je roba takve kvalitete da se ne može isporučiti ili uzeti za vlastitu potrošnju te da u tom slučaju prisustvo ovlaštenog djelatnika Porezne uprave uništenju, radi ekonomičnosti postupka, nije neophodno, može se porezno priznati manjak nastao zbog neodgovarajuće kvalitete.

Ako nema dokaza da je roba neodgovarajuće kvalitete uništena (spaljivanjem, izlijevanjem, uništavanjem kemijskim procesima i na druge načine) ne mogu se primijeniti odredbe članka 25. stavak 4. Pravilnika o PDV-u. Manjkovi dobara za koje se ne tereti odgovorna osoba smatraju se vlastitom potrošnjom poduzetnika i podliježu oporezivanju na temelju odredbi članka 25. stavak 2. Pravilnika o PDV-u.«

S gledišta poreza na dohodak, prekomjerni kalo, rastep, kvar i lom, iznad visine utvrđene aktom nadležne komore, sukladno članku 32. stavak 6. Pravilnika o porezu na dohodak, smatra se izuzimanjem koje u knjizi primitaka i izdataka treba evidentirati kao poslovni primitak u naravi prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti. Usporedivom tržišnom vrijednosti izuzimanja (čl. 33. st. 1. Pravilnika) smatra se cijena koja bi se u trenutku izuzimanja mogla postići na tržištu (prodajna cijena). To praktično znači da se u Knjizi primitaka i izdataka ne knjiži vrijednost iz računa za vlastitu potrošnju, nego vrijednost primitka u naravi, utvrđena prema važećem cjeniku ugostitelja.

Prema Zakonu o porezu na dobit u rashode poreznog razdoblja uključuju se i troškovi s naslova kala, rastepa, kvara i loma, a najviše do visine utvrđene odlukom Komore kao i manjkovi nastali djelovanjem više sile. Manjkovi iznad onih propisanih odlukom Komore, porezno su nepriznati manjkovi. Porezno nepriznati manjkovi, u pravilu, terete neku odgovornu osobu koja je dužna platiti obeštećenje ili se smatra njezinim primitkom u naravi po osnovi nesamostalnog rada i oporezuje porezom na dohodak kao plaća (čl. 12. st. 3. Zakona i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak), što je porezno priznati izdatak.

Ako se tereti odgovorna osoba kao član društva, jer je propustila utvrditi stvarnu odgovornost za manjak, tada se radi o skrivenoj isplati. Vrijednost izuzimanja oporezuje se kao dohodak od kapitala, prema članku 26. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak i članku 45. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak, po stopi od 35%. Dakle, ako se porezno nepriznati manjak oporezuje nekim oblikom poreza na dohodak, tada se za takav manjak ne uvećava porezna osnovica poreza na dobit, jer se radi o dohotku koji je porezno priznati rashod ili o potraživanju za isplaćenu dobit.

Iznimno, za porezno nepriznati manjak povećat će se porezna osnovica (čl. 7. st. 6. Zakona o porezu na dobit), ako se radi o manjku koji nije moguće podvesti pod nečiju osobnu odgovornost ili u slučaju kad je član društva drugo društvo te, iznimno, neki nepredviđeni i propisom neobuhvaćeni slučaj, a na koje se ne plaća porez na dohodak.

8. Izdavanje računa

Obveza izdavanja računa ugostitelja proizlazi i iz članka 12. stavak 1. točka 6. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti prema kojem je ugostitelj dužan izdati gostu račun za svaku pruženu ugostiteljsku uslugu s naznakom vrste, količine i cijene pruženih usluga. Neizdavanje računa prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti smatra se prekršajem za što je u članku 53. stavak 1. točka 3. predviđena novčana kazna od 3.500,00 do 25.000,00 kuna.

U računovodstvenom i poreznom smislu račun služi kao isprava za knjiženje pa u slučaju neizdavanja računa ne postoji, u stvari, odgovarajući dokument za iskazivanje prihoda/rashoda u poslovnim knjigama davatelja i primatelja tih usluga.

Osim što mora biti ispostavljen za svaku obavljenu uslugu, račun mora sadržavati i određene podatke koji će ga učiniti vjerodostojnom ispravom, a to su u poreznom smislu podaci propisani Zakonom o porezu na dohodak i Zakonom o porezu na dodanu vrijednost.

Obveza izdavanja računa obrtnika koji nisu obveznici PDV-a proizlazi iz članka 19. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak u kojem se navodi: »za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora se izdati račun«. Prema članku 42. stavak 7. Pravilnika o porezu na dohodak računi obvezno sadržavaju podatke o izdavatelju (naziv i podatke o vlasniku, odnosno nositelju djelatnosti), datumu izdavanja računa, broju računa, nazivu robe ili usluge, jediničnoj cijeni i ukupnom iznosu računa, a ispostavlja ih se najmanje u dva primjerka, od kojih se jedan uručuje korisniku usluge, a drugi služi izdavatelju kao isprava za knjiženje. Računom se smatraju i potvrdnice iz naplatnih uređaja pod uvjetom da sadržavaju navedene podatke.

Ugostitelji trgovačka društva i obrtnici koji su obveznici PDV-a, dužni su ispostaviti račun propisanog sadržaja, prema Zakonu o PDV-u. U smislu Zakona o PDV-u račun je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik, ili osoba kojoj on naredi obračunava isporučena dobra i obavljene usluge, bez obzira na to kako se tu ispravu naziva u poslovnom prometu.

8.1. Računi za bezgotovinski promet

U smislu članka 15. stavak 3. Zakona o PDV-u, račun za bezgotovinski promet mora sadržavati: mjesto izdavanja, broj i nadnevak; ime adresu i porezni broj poduzetnika koji je isporučio dobra obavio usluge; ime (naziv), adresu i porezni broj poduzetnika kojem su isporučena dobra ili obavljene usluge; te količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga; nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga; iznos naknade isporučenih dobara ili obavljenih usluga razvrstan prema poreznoj stopi; iznos poreza razvrstan prema poreznoj stopi; zbrojni iznos naknade i poreza.

8.2. Računi za gotovinski promet

Račun za gotovinski promet mora sadržavati najmanje podatke iz članka 15. stavak 6. Zakona o PDV-u a to su: broj i nadnevak izdavanja; ime i prezime (naziv), adresu i porezni broj (JMBG, odnosno MB) ugostitelja, naznaku mjesta gdje je usluga obavljena; vrstu konzumiranih jela i pića; ukupni iznos naknade i poreza. Iz ukupnog iznosa naknade i poreza preračunanom stopom utvrđuje se iznos PDV-a i poreza na potrošnju.

Porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljene usluge naplaćuju u gotovini (najučestaliji oblik plaćanja u ugostiteljstvu) obvezni su promet iskazivati preko naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način.

Zakon o PDV-u ne propisuje obvezu iskazivanja iznosa poreza na potrošnju na računu, ali s obzirom na činjenicu da je taj podatak nužnoosigurati u poreznim evidencijama za svako obračunsko razdoblje, u praksi je česta pojava da se osnovica i iznos poreza na potrošnju iskazuju na samom računu. U tom slučaju kod utvrđivanja PDV-a i poreza na potrošnju nije potrebno koristiti preračunani iznos jer su i osnovice i iznosi poreza vidljivi na računu. S obzirom na to da u knjizi I-RA nisu predviđeni stupci za iskazivanje poreza na potrošnju, a u stupcu 6 (iznos s porezom) je sadržan i ovaj porez, u praksi se ta situacija najčešće rješava iskazivanjem poreza na potrošnju u stupcu 7 (ne podliježe oporezivanju) ili dodavanjem stupaca 11a i 14a, u kojima se onda iskazuje iznos poreza na potrošnju.

Podatke o naplaćenom gotovom novcu i čekovima, prema poreznim propisima, ugostitelji su dužni evidentirati u Knjizi prometa na kraju radnog dana ili prije početka sljedećeg radnog dana.

Ugostitelji, koji su u sustavu PDV-a, a dnevni gotovinski promet vode u Knjizi izlaznih računa, mogu u Knjizi primitaka i izdataka upisati iznos gotovinskog prometa za čitavo obračunsko razdoblje i to u rokovima propisanim za utvrđivanje obveze i uplatu poreza na dodanu vrijednost. Ugostitelji koji nisu u sustavu PDV-a, a dnevni gotovinski promet svakodnevno evidentiraju u Knjizi prometa, dužni su najkasnije do 15. dana u tekućem mjesecu iznos gotovinskog prometa, ostvaren u prethodnom mjesecu, evidentirati u Knjizi primitaka i izdataka.

Obveza svakodnevnog evidentiranja gotovinskog prometa na mjestu gdje se taj promet ostvaruje, te dostupnost evidencije o gotovinskom prometu poreznom nadzoru u svakom trenutku, propisana je i člankom 55. Općeg poreznog zakona.

Dakle, s poreznog aspekta važno je da se propisane evidencije vode na mjestu gdje se gotovinski primici stječu, te da su u svakom trenutku dostupne poreznom nadzoru.

9. Obračun poreza na dodanu vrijednost

Za ugostitelje obveznike poreza na dohodak obveza PDV-a za sve usluge naplaćene tijekom obračunskog razdoblja nastaje nakon isteka toga razdoblja. Obračunska su razdoblja od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Iznimno, za ugostitelje čija je vrijednost usluga, uključivši PDV, u prethodnoj godini bila manja od 300.000,00 kuna obračunska su razdoblja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju ili, prema vlastitoj odluci od prvog do posljednjeg dana u mjesecu.

Osnovica za PDV je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge što u ugostiteljstvu čini vrijednost prodane hrane, pića, napitaka, trgovačke robe, ostataka i sl. Kod utvrđivanja osnovice PDV-a potrebno je voditi računa o iskazanim napojnicama - nagradi za uslugu. U slučaju kad je napojnica iskazana na računu i kad je za iznos napojnice uvećan račun, osnovica PDV-a je ukupan iznos računa u kojem je sadržana i napojnica.

Ako napojnica nije iskazana na računu nego samo na »slipu« kod plaćanja karticama (Amex, Diners i dr.) čime je uvećana obveza kartičara, ali ne i iznos računa, osnovica za obračun PDV-a je ukupno naplaćeni iznos jer se sukladno članku 8. stavak 1. Zakona o PDV-u poreznom osnovicom smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti poduzetniku za isporučena dobra ili obavljene usluge.

Pri isplati napojnice zaposleniku, poslodavac je dužan obračunati doprinose i porez s obzirom na to da se sukladno članku 11. stavak 4. Pravilnika o porezu na dohodak napojnica smatra primitkom od nesamostalnog rada. [1]

Za nastanak obveze PDV-a ugostitelja koji utvrđuju i plaćaju porez na dohodak bitan je trenutak naplate prihoda od te djelatnosti. Stoga je za potrebe obračuna PDV-a potrebno sastaviti rekapitulaciju dnevnog prometa i na temelju iste rekapitulaciju prometa obračunskog razdoblja da bi se ostvareni promet mogao pravilno razvrstati prema načinu plaćanja:

- na naplatu u gotovini (gotovinsko plaćanje i plaćanje čekovima građana) za što obveza PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju naplate, te

- na naplatu karticama (Amex, Diners, Visa i dr.) za što obveza PDV-a nastaje u obračunskom razdoblju u kojem je izvršena uplata kartičara na žiro-račun.

Za primljene predujmove porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su naplaćeni (čl. 7. st. 4. Zakona). Za primljene predujmove mora se ispostaviti račun prema članku 15. stavak 3. Zakona.

PDV (pretporez) iskazan na računima za isporuke dobara i usluga koje su drugi poduzetnici obavili prema računima R-1 i R-2 odbijaju se u obračunskom razdoblju kad je račun plaćen (bezgotovinskim ili gotovinskim načinom) uz pretpostavku da račun za primljena dobra ili obavljene usluge sadržava sve podatke propisane Zakonom o PDV-u; da je isporuka dobra ili usluge primljena od drugog obveznika PDV-a; da za primljene isporuke Zakonom nije isključeno pravo na odbitak pretporeza; da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe. Ugostitelji, kao i drugi poduzetnici mogu ostvariti pravo na odbitak pretporeza i prema ulaznim računima plaćenim gotovinom do iznosa od 5.000,00 kn prema jednom računu uz pretpostavku da ispunjavaju zakonom propisane uvjete.

Ako su dobra ili usluge primljene u jednomu, a račun u drugome obračunskom razdoblju, pretporez se može odbiti u obračunskom razdoblju kad su ispunjena oba uvjeta.

Ugostitelji trgovačka društva, kao i ugostitelji koji na temelju članka 2. stavak 5. Zakona o porezu na dobit, prema vlastitom izboru, postanu obveznici poreza na dobit obračunavaju porez na dodanu vrijednost prema izdanim računima (čl. 17. st. 1. Zakona), a porezna obveza za obavljene usluge nastaje istekom obračunskog razdoblja iz članka 16. stavak 2. Zakona (mjesečna ili tromjesečna) u kojem su obavljene.

10. Obračun i plaćanje poreza na potrošnju

Plaćanje poreza na potrošnju uređeno je odredbama članaka 31.-36. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Nar. nov., br. 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 150/02 i 147/03). Porez na potrošnju plaća se na potrošnju alkoholnih pića (vinjak, rakiju i žestoka pića), prirodnih vina, specijalnih vina, piva i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima.

Obveznik poreza na potrošnju je pravna i fizička osoba koja pruža ugostiteljske usluge. Stopu poreza na potrošnju propisuje grad, odnosno općina, a stopa ne može biti veća od 3% od osnovice na koju se plaća taj porez.

Osnovica za obračun poreza na potrošnju je prodajna cijena pića koje se proda u ugostiteljskim objektima. Budući da je prema odredbama članka 8. stavak 1. Zakona i članka 51. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, osnovica poreza na dodanu vrijednost naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge, osim poreza na dodanu vrijednost, to u smislu tih propisa osnovicu poreza na potrošnju čini prodajna cijena pića koje se proda u ugostiteljskom objektu, u koju nije uključen porez na dodanu vrijednost. O osnovici za obračun poreza na potrošnju u više navrata se očitovalo Ministarstvo financija svojim mišljenjem (Klasa: 410-19/98-01 od 12. siječnja 1998.; Klasa: 410-01/01-01/945 od 12. studenoga 2001. g.).

Ako se PDV i porez na potrošnju izračunavaju iz ostvarenog prometa treba koristiti preračunane stope koje se izračunavaju prema sljedećoj formuli:

Preračunana stopa za             100 x stopa (PDV-a ili porez na potrošnju)

izračun PDV-a i poreza =

na potrošnju            100 + (stopa PDV-a + stopa porez na potrošnju)

Ako je u cijeni sadržan porez na potrošnju u visini 3%, preračunana stopa za PDV je 17,6% (100x22)/(100+25), a za porez na potrošnju 2,4% (100x3)/(100+25).

Dakle, ako je porez na potrošnju 3% i ako se obračunava na poreznu osnovicu u koju nije uključen porez na dodanu vrijednost, tada je preračunana stopa prema kojoj će se iz ukupne prodajne cijene izračunati porez na potrošnju 2,4%, a preračunana stopa poreza na dodanu vrijednost koja se primjenjuje na ukupnu prodajnu cijenu 17,6%. Ako se iz ukupne prodajne cijene preračunanom stopom od 2,4% izračuna porez na potrošnju i taj iznos odbije od ukupne prodajne cijene, porez na dodanu vrijednost izračunat će se primjenom preračunane porezne stope od 18,0328% na osnovicu - prodajnu cijenu iz koje je isključen porez na potrošnju.

Za ispravno utvrđivanje obveze poreza na potrošnju i poreza na dodanu vrijednost porezni obveznik - ugostitelj mora u poreznoj evidenciji osigurati podatke o prometu koji podliježe porezu na potrošnju i podatke o ostalom prometu, te izraditi rekapitulaciju gotovinskog prometa obračunskog razdoblja sa sljedećim podacima:

1. Promet alkoholnih pića, piva i bezalkoholnih pića

1.1. Osnovica

1.2. PDV (17,6%)

1.3. Potrošnja (2,4%)

2. Ostali promet (hrana, kava, napitci)

2.1. Osnovica

2.2. PDV (18,0328%)

3. Ukupno

3.1. Osnovica (1.1. + 2.1.)

3.2. PDV (1.2. + 2.2.)

3.3. Potrošnja (1.3.)

Primjer:

Promet od utrška blagajne ugostiteljskog obrta »MM« iznosio je 30. siječnja 2003. g. ukupno 12.000,00 kuna.

Prema evidencijama iz registar blagajne, knjige prometa i zaključnog stanja, te drugih evidencija, utvrđeno je da se ostvareni promet sastoji od prodaje:

- alkoholnog i bezalkoholnog pića            5.200,00

- ostalog (hrana, kava, napitci)            6.800,00

Ukupno:         12.000,00

Obračun PDV-a i poreza na potrošnju primjenom preračunanih stopa:

5.200,00 x 17,6% =            915,20 PDV

5.200,00 x 2,4%   =            124,80 3% porez na potrošnju

6.800,00 x 18,0328            = 1.226,23 PDV

Ukupno PDV:                        2.141,43

Ukupno potrošnja:                   124,80

Obveznik poreza na potrošnju dužan je podnijeti mjesečno izvješće o obračunanom i uplaćenom porezu na potrošnju na obrascu PP-MI-PO kako je to predviđeno Uputom Ministarstva financija, Porezne uprave Klasa: 410-01/94-01-436 od 9. 3. 1994. g. Rokovi predaje prijave i plaćanje poreza na potrošnju vezani su uz rokove predaje prijave i plaćanje poreza na dodanu vrijednost, iz čega proizlazi da je rok podnošenja obrasca i plaćanje poreza do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja (mišljenje MF Klasa: 410-19/98-01/09 od 12. 1. 1998. i Klasa: 410-19/00-01/653 od 22.  9. 2000.).

Odlukama gradova, odnosno općina, rokovi plaćanja poreza na potrošnju su različito uređeni. Odlukom o gradskim porezima i o prirezu poreza na dohodak Grada Zagreba (Nar. nov., br. 87/01 i 103/01) uređeno je da porezni obveznici moraju platiti porez na potrošnju do 30. u mjesecu za prethodni mjesec (neovisno o tome radi li se o mjesečnim ili tromjesečnim obveznicima poreza na dodanu vrijednost).

Porez na potrošnju uplaćuje se u korist žiro-računa proračuna grada-općine na kojem posluje ugostiteljski objekt neovisno o tome gdje je sjedište društva ili obrta.

Primjerice, ugostiteljski objekt koji posluje u Gradu Zagrebu treba uplatiti porez na potrošnju na uplatni račun:

2360000 - 1813300007

U pozivu na broj upisati

- za pravne osobe:

21

1708 - Matični broj

- za fizičke osobe:

22

1708 - JMBG

 

11. Obveza plaćanja posebnog poreza

Ugostitelji koji koriste šankomate - aparate za proizvodnju i točenje bezalkoholnih pića dužni su prema Zakonu o posebnom porezu na bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 136/02 - proč. tekst) obračunati i uplatiti poseban porez na bezalkoholna pića. Porezna obveza u tom slučaju nastaje u trenutku nabave i primitka računa od dobavljača i to na količinu bezalkoholnog pića koje se prema uputi može proizvesti iz kupljene sirovine. Sukladno članku 7. Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića, poseban porez plaća se u iznosu 40,00 kuna po hektolitru. Ugostitelj će plaćeni poseban porez ukalkulirati u cijenu, a pri prodaji tih pića obračunat će PDV i porez na potrošnju.

U vezi s obvezom plaćanja posebnog poreza ostalih pravnih i fizičkih osoba očitovalo se Ministarstvo financija mišljenjem Klasa: 410-19/98-01/538 od 22. travnja 1998. g. u kojem se navodi: »Ostale pravne i fizičke osobe koje nabavljaju, odnosno uvoze sirupe, praškove i pastile, a ne smatraju se proizvođačima u smislu Zakona, obveznici su posebnog poreza pri nabavi odnosno uvozu tih proizvoda i to na količinu osvježavajućeg bezalkoholnog pića koje se dobije nakon otapanja u vodi prema uputi. Ovi obveznici prilikom isporuke, na taj način pripravljenih osvježavajućih bezalkoholnih pića, nisu obvezni obračunati posebni porez kad ta pića isporučuju, odnosno prodaju.«

Poseban porez na bezalkoholna pića uplaćuje se u korist prihoda Državnog proračuna na račun broj:

1001005-1863000160

U pozivu na broj upisati

- za pravne osobe:

21

1082 - Matični broj

- za fizičke osobe:

22

1082 - JMBG

 

12. Zaključak

Iz dosad navedenog vidljivo je koliko je ugostiteljska djelatnost složena djelatnost u gospodarstvu jer obuhvaća ne samo poslovanje hotela, restorana, kavana, pansiona i odmarališta, nego i pružanje smještaja, pripreme i prodaje hrane i pića. U nomenklaturi djelatnosti, ugostiteljska se djelatnost ubraja u uslužne djelatnosti, ali sadržava, između ostalog, i elemente proizvodne aktivnosti jer obavlja konačnu preradu u pripremi hrane i pića za potrošnju za korisnike usluge tj. goste. Ugostiteljska djelatnost iznimno je važna sastavnica u širenju i razvitku turizma kao gospodarske grane, a pružanjem usluga inozemnim turistima ostvaruje nevidljiv izvoz.

Stoga je oporezivanje ugostiteljske djelatnosti isto tako složeno i, kao što smo vidjeli iz priloženog, obuhvaćeno je iz raznih aspekata, posebice pri obavljanju djelatnosti kod pravnih, a posebno kod fizičkih osoba. Odražava se na punjenje Državnog proračuna, proračuna na lokanoj razini, kao i na razvoj turizma u smislu iznimno važne grane gospodarstva Republike Hrvatske.

Nada PETROVIĆ, dipl. oec. Zagreb



[1] Napojnica dana u gotovini izravno konobaru nije predmet oporezivanja.

 

< Prev   Next >
turisticke agencije, organizacija putovanja, ekoturizam, ruralni turizam
Agrotourism Croatia - Seoski turizam Hrvatska- organizacija putovanja i izleta
izrada web stranica Trenutak u suradnjii sa:
web igre flash igre
Igrice igre igre za slobodno vrijeme
podovi laminati, parketi, podovi...